Svi smo gledali Schwarzeneggera u filmu 'Predator', inače film nije ništa posebno, nema baš neku prepametnu tematiku, ali nešto mi je zapelo za oko. Naime, u filmu se Schwarzenegger bori protiv tog stvorenja koje je došlo sa svemira, znači to je ALIEN. Ali gdje je tu ona frizbi-letjelica ili one ogromno-glomazne crne oći? Nema toga svega, to se je jednostavno teleportiralo na naš planet, znači na našoj planeti postoji taj neki 'teleport receptor'? To stvorenje (čitaj neprijatelj ljudskog roda) je građeno komplentno od željeza i čelika, prevučenim slojem neke vrste formalina, je li to sad jedan ZASTARJELI ALIEN? Možda je to i razlog dolazka na našu planetu, možda su ti alieni već toliko razvijeni da im sirovinski materijali više nisu potrebni, a ovaj alien se s time ne može pomiriti pa se teleportira na planetu Zemlju u kojoj će poduprijeti već tako i onako premoćan utjecaj materijalizma? Sve u svemu podržavam Schwarzeneggera u borbi protiv 'zastarjelog-svemirskog-materijalzma'. Znači: Smrt materijalizmu, sloboda ANTIMATERIJALISTIČKIM PREDATORIMA (koji kao takvi smiju okupirati naš planet)?!?
I opet film ne daje nikakvog smisla, naravno, uvijek je bolje biti pokoren i diktatiran antimaterijastičkim predatorima nego zastarjelim materijalističkim predatorima (kao do sada). Ali opet se otvara pitanje; zašto uopće biti pokoren/ diktatiran? Opet Schwarzenegger ne daje odgovor ni u jednoj sceni filma, možda nam taj film zapravo poručuje da se svi moramo boriti za ANARHIZAM? I opet se pitam, dal' će moja djeca/ unici/ praunuci živjeti po 'Knjizi Zakona' (A.Crowley) u kojoj se izričito spominje slijedeće: 'Čovjek ima pravo živjeti po svom vlastitom zakonu. Živjeti kako mu je volja; Raditi što mu je volja; Zabavljati se kako mu je volja; Umrijeti kada i kako mu je volja.' te: 'Čovjek ima pravo ubiti one koji mu onemogućuju ta prava'? Ne znam. Možda bi jednom/ negdje ono duhovno moglo pobijediti/ dobiti veće značenje od ono(g) materijano(g) ali to su sad još tek ideje za neki prosjećni SF film/roman. Morat će se desiti još puno Hiroshima/ Černobila da se nešto pokrene u našoj 'razumnoj' civilizaciji...
Sada nam preostaje samo nadati/ moliti se da će nas spasiti Schwarzenegger i njegovi sljedbenici (Schwarzeneggeri); jedini borci za ljudska prava danjašnjeg doba... A što nam drugo preostaje kraj takvog interesa za materijalizam, prenapuhavanja pjevača/ glumaca/ manekenki, nametanja mladim djevojkama iluzije o bezbrižnom i lagodnom životu kojeg mogu dobiti udajom za nekog bogatuna? I kako će to zavštit? (Približno) Ovako: Svjetski će se (gospodarski) razvoj naglo smanjiti zbog nedostataka resursa koji su potrebni za proizvodnju novih/ lakših/ lijepših stvari; školstvo će propasti jer će djeca odbiti ići u školu (s argumentom, ako može Mickey Mouse, mogu i ja); srednji sloj stanovništva će nestati sa lica zemlje, ostat će samo oni siromašni i oni bogati itd. Zato hranite se zdravo, krečite se i njegujte svoje tijelo, pa možda čak i tu tragediju (kojoj autor nije niti Shakespeare, niti Krleža) doživite...
Prva žena mog života bila je prekrasna. Imala je sve, nije bila zahtjevna a znala mi je dati toliko puno zadovoljstva i sreće. Bila je prekrasna, znao sam je ljubiti satima. A tako skormna, toliko skromna da se nakon toliko moje sline nikad nije požalila. S njom sam prvi puta okusio NASILJE; jednog dana sam bio jako ljut, na nju, mamu, tatu, na sve. A jadna moja prva žena našla se prva na putu, još mi je i sada teško o tome pričati, izvadio sam je iz usta i bacao po sobi, na sreću nije bilo krvi. Na kraju sam je bacio kroz prozor. Nakon toga je nikad više nisam vidio. Drugog dana sam s majkom otišao u super market i kupio si zamjenu, no nikad nije bilo isto. Još i danas dok spavam znam povikati: ''Dudo, vrati se, Dudo!''...
Druga žena je bila skroz drugačija od prve. Ona je bila rođeni vođa, Che Guevera i Miroslav 'Ćiro' Blažević u jednoj osobi, samo malo fizički lijepši. Nisam joj nikad saznao pravo ime, nego su je svi pa tako i ja zvao jednostavno 'Teta'. Svakog bi dana (osim subotom i nedjeljom) došli k 'Teti' na igranje i crtanje, svi su je voljeli, a ja pogotovo, bila mi je uzor. Za svako bi nam popodnevno spavanje složila krevetiće, i onda dok su svi spavali bi si zapalila jednu cigaretu s mentolom. Jednom sam je vidio kako puši, no iz nekih misterioznih razloga sam to morao tajiti od drugih 'Teta' koji su radili u toj 'maloj školici'. S njom sam prvi puta okusio LAŽ; jednog dana sam joj nešto bio slagao, i to ju je jako povrijedilo. Neopisivo mi je bilo žao. Drugog dana sam s majkom otišao u super market i kupila bombonjeru koju bi ja poklonio 'Teti' uz ispriku zbog laži. Bio sam spreman doći k njoj i ispričati se, ali nažalost tog dana 'Teta' nije došla u vrtić. Nikad je više nisam vidio...
Treća žena bila je uz mene cijelo vrijeme, a kad sam mislio samo na ove dvije predhodne treća žena bi me nakratko napustila. Ova treća žena je zaista žena moga života, da nema nje nikad ne bih svatio da je kupovanje oprosta jednostavno odurno. Ta treća žena naučila me je da se ne valja u životu tako ponašati, da se oprost ne može otkupiti. Okusio sam MRŽNJU, LICEMJERJE, OMALOVAŽAVANJE i NEPRAVDU, a jedino se njoj ne moram ispričavati poklonima iz super marketa. Sad se čini da je moja treća žena je u stvari moja prva žena, sa par stanaka tjekom života. Genijalna je ta žena, žena zvana – RAZUM...